Normal
0
false
false
false
MicrosoftInternetExplorer4
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:”Table Normal”;
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:””;
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:”Times New Roman”;
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
Vec duze vrijeme prehrambeni proizvodi su se dogovarali da naprave izlet. Nakon brojnih planova, ideja i kako to vec ide kad se nesto takvo organizuje, konacno je dosao dan kada su se svi skupili i otisli na jedan veliki izlet u prirodu.
Sa krastavcem na celu kolone, dvadesetak prehrambenih proizvoda se lagano kretalo kroz travu uz pjesmu i smijeh. Kada su konacno stigli do mjesta koje im je djelovalo lijepo za izlet, spustise svoje stvari i poredase tanjire na kojima ce sjediti.
"Dragi prijatelji" progovori hljeb, koji je vec bio poznat kao govornik u raji – "drago mi je sto smo se okupili ovdje i nadam se da cemo se svi lijepo provesti. Ovom prilikom takodje zelim i da zamolim sve prisutne da damo pocast nasoj prijateljici maslenici kojoj je danas rodjendan". Grupica uzviknu nekoliko vrlo glasnih cestitki, a zatim se svi zaletise do svojih tanjira.
Maslenica se zacrvenila od stida. Nije mislila da ce se oni sjetiti. Pogotovo to nije ocekivala od hljeba, poslije svega sto se desilo. Prije nego je i zavrsila misao, hljeb se stvori pred njom… "Hej, sretan ti rodjendan" – stisnuo joj je ruku vrlo jako – "Zelim ti sve najljepse i, ovaj… Zelim da ti se izvinim za ono, znas, ono.. sto se desilo."
Nevjerovatno! Maslenica nije sanjala ni u najludjim snovima da ce se ovo desiti. Hljeb se upravo izvinio za nesto na sto su vecina prehrambenih proizvoda vec zaboravili. U njegovim koricama su se nazirale suze, a u isto vrijeme su iz njega ispadale mrvice koliko se tresao…
"Ma nista.." progovori maslenica tiho "zaboravljeno i oprosteno", nabaci osmjeh i poljubi hljeb u okrajak, te odleprsa na svoj tanjir.
Vrijeme je polako prolazilo, a prehrambeni proizvodi su se sve vise i vise smijali i uzivali. Pred zalazak sunca, koncano je dosao i trenutak u kojem su skoro svi vec spavali. Odjednom, kao iz groma, ustade patlidzan – "'Ajde diz'te se svi! ‘Ajmo odma’ se diz'te morate nesto vidjeti!"… Nekoliko trenutaka kasnije, patlidzan je bio okruzen mrzovoljnim prehrambenim proizvodima kojima je ipak uspjesno privukao paznju.
"Jeste li ikad culi za magiju? Zna li neko sta je to?" progovori on, a time je vec osigurao punu pozornost svih prisutnih.
"To su oni trikovi i ono, jel’?" upita neko iz mase, a patlidzan odgovori "Ne, ne. Pogresno ste shvatili. Magija nije uvijek povezana sa trikovima. Nekada, u vrlo rijetkim prilikama, mozete vidjeti PRAVU magiju na djelu. Veceras…" malo zastade, da bi ucinio trenutak dramaticnim "Veceras cu vam pokazati PRAVU magiju". Iskezio se kao da tacno zna sta radi i tiho se nasmijao kada je vidio zacudjena i zainteresovana lica ostalih.
"Maslenice, posto si ti slavljenica danas, hoces li molim te prici?" Maslenica je bila iznenadjena i postidjena, ali je sebe nekako natjerala da ipak bez prigovora pridje. "Molim te, reci mi sta ti je najveca zelja koju imas?"
Sada se pokajala. Nije ni slutila da ce joj postaviti to pitanje. Vec danima nije mislila na njega, vec danima se drzala totalno hrabro i cvrsto. Sada… Opet je krenula jedna suza… "Ja… Moja najveca zelja je…" malo je zastala "Da svi budemo prijatelji!" uzivknu brzo, kao da zeli sebe sprijeciti da kaze svoju pravu zelju.
"AAAA… lijepa zelja maslenice" patlidzan je opet nabacio kez na lice "ali ja mislim da to nije tvoja najveca zelja. Medjutim, ja ZNAM sta je tvoja najveca zelja i danas cu ti je ispuniti!" U ocima mu je bila neka vrsta odsjaja, kao da je citao misli maslenici, kao da je znao. Njena najveca zelja se krila duboko u njoj. Duboko u njenim sjecanjima. Duboko… U njenom srcu.
"Molim te, maslenice, stani na ovaj duboki tanjir" zamoli patlidzan maslenicu "eh tako, a sad cu te pokriti drugim tanjirom" i zatvori je u prostor izmedju dva tanjira. Sada je glas patlidzana bio mnogo tisi nego do sada, pa su mu rijeci bile prilicno nerazgovijetne. S druge strane tanjira je cula poneku rijec, a vecinom su bile neke budalastine. "Vjerovatno kupuje vrijeme dok ja ne skontam da trebam pobjeci iz tanjira, a da me niko ne vidi" mislila je. Medjutim, nije htjela pobjeci, nekako je imala bas lijep osjecaj tu, dok je cekala "magiju".
"Kao sto i sami mozete naslutiti" culo se izvan tanjira "sada cu maslenici ispuniti najvecu zelju!" vikao je patlidzan, kao da bas zeli da i maslenica cuje da je dosao trenutak njegove magije. Cuo se kratki zvuk udaranja drvceta od tanjire i tada je maslenica shvatila… Patlidzan je bio ozbiljan! Prostor u kojem se nalazila odjednom je obasjalo hiljade sitnih kristala. Kao zvijezde, u raznim bojama, bljestali su i kruzili oko nje. Izgubila je osjecaj prostora. Kao da lebdi, ne osjeti nista oko sebe.
Bas u trenutku kada se spremala da vristi, slika koju je vidjela joj je oduzela dah. Sva osjetila su nestala, svaka misao je iscezla. Tijelo joj je utrnulo. "Kako!? Kako je to moguce!?" pitala se nekoliko puta. Sve sto je osjetila je vrelina suze koja je tekla. "Kako on zna!? Kako je shvatio!? Kako…?" polako je hvatala panika. Imala je osjecaj kao da ce prsnuti.
U tom trenutku jedan kristalcic je pukao upravo ispred nje. Za njim nastavi jos jedan, pa jos jedan i tako se nestajanje prosiri na sve ostale. Nestajali su i pretvarali se u bljestavi prah. Zaista su izgledali magicno, to se patlidzanu mora priznati. Dok su nestajali, maslenica shvati, onako kroz suze, da slika koja je bila pred njom ne nestaje. Kristala je bilo sve manje i manje, ali on… On je jos uvijek stajao tu.
U prostoru medju tanjirima je pala tama. Sada vise nista ne vidi. Zeli pruziti ruku, dohvatiti ga, ali… Boji se. Sta ako nije vise tu. Bol… Vratit ce se ta tiha, ostra bol u grudima.
Naglo joj svjetlo osamari oci, te je zaslijepi na trenutak. Cuje uzvike odusevljenja. Tanjiri su se razdvojili. Jedva otvarajuci oci shvatila je da se vratila medju ostale prehrambene periode. Gdje je bila? Nije ni bitno, jer je brzo shvatila da gomila pred njom u nju gleda kao da ocekuju neku veliku reakciju.
Patlidzan je stajao kraj nje i gledao je cas u nju, cas negdje iza nje, kao da pokusava skriti pogled. "Dobrodosli nazad vas dvoje" osmjehnu se patlidzan "Moja magija je, izgleda, potpuno uspjela".
"Dvoje?" Pomisli maslenica "Ali…" I u tom trenutku, okrenuvsi se da vidi ko je jos s njom, maslenica se pretvorila u kamen. Nije mogla napraviti ni najmanji pokret.
"Hej, mala… Jesi me pozeljela?" Progovori burek.
Stajao je tu, kao da nikad nije ni otisao. Maslenica je i dalje izgubljeno gledala u njega. Nije joj bilo jasno sta se to upravo desilo. Kako je moguce da je on opet tu? Kako je patlidzan znao koja je njena zelja? I otkad patlidzan zna MAGIJU!?
Burek joj lagano pridje i poljubi je "Tako dugo…" htio je nesto da kaze, ali ga je prekinuo zagrljaj kojim mu je maslenica ispumpala sav zrak.
"U ime cijele kuhinje i svih prehrambenih proizvoda u njoj" glasno progovori hljeb "Zelim da uputim jedno veliko izvinjenje nasoj maslenici. Bili smo slijepi i ljubomorni, te nismo vidjeli koliko vrijednu i dobru prijateljicu imamo. Htjeli smo te se rijesiti i, srecom, nismo uspjeli u tome. Nadamo se da ce ovaj mali ‘magicni’ gest biti dovoljan da nam oprostis za sve sto smo uradili u proslosti."
Maslenica je sada bila totalno izgubljena, zbunjena. Kako su sada odjednom SVI znali za njenu zelju, za njenu ljubav prema bureku i koliko joj nedostaje? Na trenutak je htjela da pita nekoga, da trazi da joj ispricaju sve, ali onda shvati da trenutno i za nju i za druge zeli da budu sretni – "Ja… Ne znam sta da kazem…"
"Bice dovoljno da kazes da nam oprastas" sapnu hljeb, a patlidzan je
zagrli s druge strane i doda jos nesto…
"Ja…" progovori ona koliko god je glasno mogla "Oprostila sam vam. Davno…". Na te rijeci gomila ispred nje je vrisnula i poceo je pravi dernek koji su svi cekali…
"Cekajte!" Nastavi maslenica, na cudjenje svih ostalih "Moram reci i ovo…" sklonila je pogled – "Patlidzan je najbolji madjionicar na svijetu!" Gomila postade jos glasnija i brze-bolje nastavi sa dernecenjem.
Maslenica se okrenu prema bureku "Hocemo li plesati?" Upita ga sa blagim osmijehom. Svakome je jasno sta je bio odgovor…